Južno od Promine smjestio se grad Drniš, središnja točka Šibensko-kninske županije do koje se dolazi prateći glavnu županijsku cestu od županijskog središta Šibenika prema zaleđu, na čijem krajnjem sjeveroistoku leži grad Knin i planina Dinara. Izraz „drniško područje“ često se koristi i kao sinonim za područje koje čine i susjedne općine Promina, Ružić i Unešić.

Drniš broji 3 224 stanovnika, dok ih na širem gradskom području živi ukupno 7 801. Područje grada prostire se na površini od 355 km2 i obuhvaća 27 naselja: Badanj, Biočić, Bogatić, Brištane, Drinovci, Drniš, Kadina Glavica, Kanjane, Kaočine, Karalić, Ključ, Kričke, Lišnjak, Miočić, Nos Kalik, Pakovo Selo, Parčić, Pokrovnik, Radonić, Sedramić, Siverić, Širitovci, Štikovo, Tepljuh, Trbounje, Velušić i Žitnić.

Na području grada Drniša teku dvije rijeke: Krka i Čikola, a okružuju ga tri planine: Promina (1148m), Moseć (838m) i Svilaja (1508m). Klima je ovdje submediteranska, s blagim zimama i vrućim ljetima.

Drniški kraj bio je područje značajnih povijesnih događanja. O naseljenosti svjedoče arheološki ostaci iz razdoblja paleolitika. U starom vijeku ovdje je bila razdjelnica ilirskih plemena Liburna i Delmata.

U srednjem vijeku na ovim područjima nastaje jezgra prve hrvatske države. Prvi pisani spomen Drniša datira iz 1494. godine. U XV. stoljeću dolazi do prodora Turaka pod čijom vlašću drniški kraj ostaje sve do pred kraj XVII. stoljeća.

To razdoblje obilježeno je čestim borbama Turaka i Mlečana i povremenom mletačkom prevlašću. U doba osmanske vlasti Drniš se spominje kao veliki grad s 200 do 300 domaćinstava, izgrađenim sustavom vodoopskrbe, mostovima i pet džamija. Dolaskom mletačke vlasti Drniš se spušta sa Gradine i grade se objekti i trg koji čine današnje središte grada.

Na samom kraju XVIII. stoljeća Drniš dolazi pod vlast Austrije pod kojom ostaje do 1918. god, osim kraćeg perioda francuske vladavine početkom XIX. stoljeća. U ovom periodu Drniš se intenzivno razvija: otvaraju se rudnici mrkog ugljena, željeznicom se povezuje sa Šibenikom i Splitom, uvodi se kontinuirana nastava u osnovnim školama, osniva se Drniška glazba, otvara Slavjanska narodna čitaonica, uvodi hrvatski jezik u škole, osniva Hrvatski sokol, organizacija koja započinje organizirane sportske aktivnosti, a osniva se i općinska štedionica s ciljem unapređenja poljoprivrede i šumarstva.

Godine 1923., za vrijeme Kraljevine SHS, Drniš je dobio električnu energiju, a 1925. god. završena je izgradnja željezničke pruge prema Zagrebu te uvedena telefonija. Nakon II. svjetskog rata i razdoblja socijalističke Jugoslavije, Drniš je ponovno doživio stradanje u Domovinskom ratu (1991-1995). Nakon što su proveli četiri godine u progonstvu, Drnišani se vraćaju svojim domovima i obnavljaju grad. Više o drniškoj povijesti možete saznati u Gradskom muzeju Drniš.

Drniš je mali grad sa živom narodnom i glazbenom tradicijom koju do danas čuvaju i njeguju brojne kulturne udruge, društva i sastavi. Izvorni glazbeni izričaj, plesove i narodnu nošnju može se doživjeti kroz rad Kulturno-umjetničke udruge „Miljevci” koja je poznata po izvođenju miljevačkih kola kao što su starinsko kolo, noga u kolu, biralica, kolo kase, kolo trke, te po pjevanju ojkalica i treskavica. Bogatu glazbenu tradiciju Drniša danas među ostalima njeguju Gradski puhački orkestar Drniš, Tamburaški orkestar Krsto Odak, Klapa Drniš i Gradski pjevački zbor „Neuma“.

Drniš su posjetila dva Austrijska cara i to Franjo I, 12. 06. 1818. godine i Franjo Josip, 19. travnja 1875. g. Drniški gost bio je, također i saksonski kralj Friedrich II August – 1838. g. ali i mnogi uvaženi svjetski putnici i putopisci.

I u 20 st. Drniški pršut je tražena delicija svjetskih vladara. Engleska kraljica Elizabeta II je prilikom krunjenja, 2. lipnja 1953. godine uživala u Drniškom pršutu. Drniški pršut nije izgubio na kvaliteti nakon Domovinskog rata, pa je u njemu ponovo uživala engleska kraljica 2002. g. prilikom proslave pedesete godišnjice krunidbe kada su joj drniški pršutari na čelu s gradonačelnikom Antom Dželalijom uručili pršut. Predsjednik SAD – a George Bush je također je uživao u drniškom pršutu i to u svibnju 2008. g.